ORGANIZOVANjE
«ZAVODA DISTROFIČARA» BANjA LUKA,
PREDUZEĆA ZA RADNO OSPOSOBLjAVANjEI ZAPOŠLjAVANjE INVALIDA
Zavod distrofičara – mogućnost i značaj
Zavod distrofičara, preduzeće za radno osposobljavanje i zapošljavanje invalida ima velike mogućnosti i odličnu perspektivu i može biti primjer rješavanja osnovnih životnih problema najtežih invalida.
Savremena koncepcija zaštite invalidnih lica, u svijetu upućuje na stvaranje uslova za potpunu društvenu integraciju ovih lica. Stvaranje uslova da se korištenjem preostale radne sposobnosti, obezbjeđuje i sprovodi osposobljavanje za rad i zapošljavanje invalidnih lica predstavlja jedino ispravno rješenje a Zavod distrofičara može i mora potpuno biti u toj funkciji.
Zavod distrofičara treba da za najteže invalide riješi nekoliko životnih pitanja koja na drugi način nije moguće riješiti, i to:
- osposobljavanje za određene poslove koji su prikladni njihovim fizičkim sposobnostima,
- zapošljavanje na odgovarajućim radnim mjestima,
- stanovanje,
- organizovana pomoć,
- društveni život,
- uslovi za slobodne aktivnosti, itd..
Značaj Zavoda za generacije koje su prošle i koje će proći kroz Zavod je u tome što u Zavodu prvi put postaju korisni članovi (a ne korisnici) društva koji žive od svog rada.
Iskustva sličnih preduzeća iz okruženja (Slovenija, Italija, itd.) pokazuju da ovakva preduzeća imaju odličnu perspektivu. U Italiji je veoma razvijeno osnivanje ovakvih preduzeća i zapošljavanje na ovaj način i najtežih tjelesnih invalida i mentalno nedovoljno razvijenih lica. To je postao tzv. treći neprofitabilni sektor, pored državnog i privatnog sektora (neprofitabilan je u smislu sticanja materijalne dobiti privatnih preduzetnika ali je ogroman profit zapošljavanje ovih kategorija stanovništva).
Naravno ovakva preduzeća su i pokazatelj brige o najugroženijim članovima i pokazatelj demokratičnosti svakog pa i našeg društva.
Status Zavoda
Zavod distrofičara treba biti preduzeće za radno osposobljavanje i zapošljavanje invalida sa smještajem i registrovan kao preduzeće za radno osposobljavanje i zapošljavanje invalida prema članu 18. stav 1, 2 i 3 Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalida – Prečišćeni tekst, “Sl. glasnik RS br. 54/09“.
Finansiranje Zavoda
Nakon sprovedenog stečajnog postupka i kupovine Zavoda od strane Vlade RS došli bi do izmirenja postojećih dugova prema državi (koja ima najveća potrživanja 85%, radnici 12%, ostali dobavljači 3%).
Buduće finansiranje Zavoda vršilo bi se iz:
- sredstava od prodatih vlastitih proizvoda i pruženih usluga na slobodnom tržištu (glavni izvor finansiranja), te dijelom od sredstava Fonda za zapošljavanje invalida
- sredstava za radno osposobljavanje invalida
- sredstava za socijalnu zaštitu invalida
- sredstava od donacija
- sredstava od projekata.
Organizacija Zavoda
Zavod treba da je jedna cjelina koju čine:
- poslovni i
- stambeni dio.
1. Poslovni dio
a) djelatnost
Poslovni dio Zavoda bio bi u prizemlju i suterenu zgrade sa što boljim i ekonomičnijim iskorištenjem prostora. Osnovna djelatnost Zavoda bila bi grafička djelatnost, naravno sa težnjom ka osavremenjavanju proizvodnje i podizanju kvaliteta usluga na znatno veći nivo.
Takođe potrebo je angažovati što veći broj invalida na kompjuterskim tehnologijama kroz veći broj raznovrsnih zanimanja npr. grafički dizajn studio, web dizajn studio, dijagnostik softver centar, prodaja hardvera i softvera, itd..
Zatim je potrebno organizovati male proizvodne ili uslužne jedinice sa dva do tri radnika u samom Zavodu ali i van Zavoda. Ulaganja u nove, profitabilnije tehologije (računarske) i povećanje broja zaposlenih invalida a smanjenje broja tzv. zdravih radnika dovelo bi do toga da Zavod u vrlo kratkom vremenu postane jedno vrlo uspješno preduzeće koje bi ostvarivalo i određenu dobit koja bi se ulagala u otvaranje novih radnih mjesta za invalide.
Obaveza Vlade i ministarstava bila bi striktno provođenje Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalida a posebno članova 44., 45., 46. i 49. koji se odnose na olakšice kod zapošljavnja invalida i na obezbjeđenje posla za preduzeća za zapošljavanje invalida..
b) struktura zaposlenih
U Zavodu bi bilo zaposleno ukupno oko sto radnika od čega je 64 invalidnih lica – 54 invalida kojima se obezbjeđuje smještaj u Zavodu i 10 invalida sa prebivalištem u Banjoj Luci i okolini a na radnim mjestima na kojima je to neophodno bilo bi angažovano 35 zdravih radnika.
U Zavodu bi bili zaposleni i smješteni invalidi sa preostalom radnom sposobnošću koji spadaju u kategoriju socijalno neobezbjeđenih lica koja na drugi način nisu u mogućnosti da riješe pitanje smještaja, radnog osposobljavanja i zapošljavanja te kojima je neophodna stalna pomoć i njega drugog lica.
c) radno osposobljavanje
U Zavodu bi u svakom trenutku bilo 10 invalida na radnom osposobljavanju koji bi se po završetku obuke vraćali u svoje mjesto prebivališta gdje bi se i zapošljavali.
2. Stambeni dio
Stambeni dio bi bio jedna organizaciona jedinica i bio bi podijeljen na dva dijela:
a) prvi i drugi sprat
– smještaj zaposlenih (54) i invalida na obuci (10) – ukupno 64 mjesta
b) treći sprat
-smještaj penzionera (26 mjesta)
Na ovaj način u Zavodu bi bilo smješteno oko 90 najtežih invalida koji ni na koji drugi način ne mogu riješiti pitanje zapošljavanja i smještaja.
Smještaj invalida treba da bude pansionskog tipa, sa obezbjeđenom službom personalne asistencije, restoranom, vešerajem, čišćenjem itd.
c) troškovi smještaja u Zavodu
Korisnici ovih usluga tj. invalidi koji su zaposleni a smješteni u Zavodu sami bi finansirali svoje troškove iz plate koju ostvaruju radom u okviru poslovnog dijela Zavoda.
Za invalide na obuci, troškove obuke i smještaja snose organi koji ih upućuju na obuku.
Penzioneri smješteni na trećem spratu troškove dijelom snose sami, a dijelom Centri za socijalni rad i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite shodno odredbama Zakona o socijalnoj zaštiti.
Dosadašnje iskustvo pokazuje da smještajni, odnosno pansionski dio Zavoda omogućuje smještaj i sve odgovarajuće društvene aktivnosti pod daleko povoljnijim uslovima i nižim troškovima od onih koji nastaju individualnim zbrinjavanjem invalida u bilo koju socijalnu, zdravstvenu ili sličnu ustanovu. Ovo stoga što se smještaj obezbjeđuje na bazi samofinansiranja zaposlenih korisnika i što će iz tih troškova biti isključeni svi drugi troškovi osim troškova pansiona.
Iz naprijed navedenog može se zaključiti da Zavod distrofičara ima velike mogućnosti, odličnu perspektivu i ogroman značaj pri zapošljavanju najtežih invalida.
Naravno, da bi se uradilo sve ovo potrebno je uložiti mnogo znanja, truda i rada.
Banja Luka, februar 2010. godine
Read Full Post »