Kako spavate gospodine Radulj?

U ponedjeljak 8.3.2010. smo očekivali povratak na posao. Međutim, stečajni upravnik Zavoda distrofičara gosp. Radovan Radulj, nije htio da potpiše naše ugovore o radu sve dok od Vlade RS ne dobije zaključke i garancije u pismenoj formi. I zaista, imajući razumjevanje za naš problem, ljudi iz Vlade RS su požurili i 9.3.2010. god. dostavili mu zaključke ovjerene i potpisane od Premijera.

U srijedu u jutro 10.3.2010. početkom radnog vremena smo ponovo došli po naše ugovore, međutim, stečajni upravnik Radovan Radulj je promjenio priču i navodno, iako postoje čvrste garancije Vlade RS, ne može da nas vrati na posao bez odluke Skupštine povjerilaca koja bi trebala da se održi u roku od mjesec ili dva dana.

Nije bilo drugog načina nego da ponovo stupimo u štrajk glađu. Na večer, istog dana, posjetio nas je Todor Skakić predstavnik ministarstva invalidsko – boračke zaštite koji nas je zamolio da prekinemo štrajk glađu i ukratko nam objasnio pravni put kojim je moguće da realizujemo zaključke Vlade RS i da se ponovo vratimo na posao. Dao nam je obećanje da će se odmah u jutro sastati sa stečajnim sudijom koji vodi naš predmet i da će nam saopštiti ishod razgovora. Saslušali smo ga i ponadali se da bi sutra moglo krenuti na bolje ali štrajk nismo prekinuli.

Danas 11.3.2010. početkom radnog vremena, opet smo se okupili na istom mjestu čekajući na gospodina Todora Skakića i nadajući se dobrim vijestima. Čekali smo satima a od poziva i dobrih vijesti ni traga. Stigao je tek oko 15:00  časova sa informacijama koje nas nisu obradovale. Po riječima stečajnog sudije, potrebno je sazvati odbor povjerilaca koji može da naloži stečajnom upravniku izvršenje Vladinih zaključaka i taj sastanak je moguć tek 19.3.2010. godine jer do tada stečajni sudija nema slobodnih termina. Gosp. Skakić nas uvjerava da ćemo svi biti vraćeni na posao i da je to pitanje dana, samo je potrebno da imamo malo strpljenja i da sudske administrativne procedure moramo ispoštovati. Zamolio nas je ponovo da prekinemo štrajk glađu, da se ne iscrpljujemo i da imamo strpljenja do 19. marta kada ćemo se sigurno vratiti na posao.Drugačije, na žalost, ne može.

Moglo bi, kada bi stečajni upravnik imao imalo dobre volje prema nama i da se ne ograđuje administrativnim formalnostima. Čak je i sam rekao u telefonskoj izjavi za jednu od televizija da će se sigurno svi invalidi vratiti na posao i da će to skupština povjerilaca sigurno izglasati ali da on ne može da nas vrati na posao bez njihove odluke.

Pa dobro, gospodine stečajni, kada želite da nas vratite na posao i kada ste toliko sigurni u pozitivnu odluku skupštine, zašto nas ne vratite na posao odmah a papirologiju završite kasnije? Zašto ljude držite u neizvjesnosti i dopuštate da prolaze kroz ovu agoniju samo radi formalnosti? Zašto vam za šest zdravih ljudi koje ste vratili na posao nije trebala ničija odluka, a za naš povratak ne pomažu ni sve one garancije Vlade RS? Zašto ste dozvolili da se u ovom preduzeću za zapošljavanje invalida upravo invalidi budu višak? Zašto se ni o čemu niste dogovarali i sa nama i tako i vas i nas poštedili svih ovih nedaća? Mnogo je još pitanja za vas gosp. Radulj i nekada ćete nekome morati odgovoriti na njih.

Na riječ gosp. Skakića, koji nam pruža svoju podršku i koji nam je jedina svjetla tačka u ovom procesu ponovo smo zamrzli štrajk glađu do sudnjeg 19. marta 2010. god. Čekamo tako da nam vrate život i nadu za bolju budućnost. Čekamo taj 19. mart i strahujemo da ne budemo izigrani i ostanemo bez svega bez čega ljudi mogu ostati.

Vraćen nam je život

Danas 4.3.2010. godine, Vlada RS je invalide u Zavodu distrofičara vratila u život. Potpredsjednik Vlade RS gosp. Antun Kasipović i ministar rada i boračko invalidske zaštite gosp. Rade Ristović su u stalnom kontaktu sa Premijerom Miloradom Dodikom koji je bio na službenom putu, izradili i ponudili trajno rješenje za Zavod distrofičara. Ne samo da su ispunili naše zahtjeve da se vratimo na posao i učestvujemo u organizovanju Zavoda, nego su obezbjedili reprogram dugova, povezivanje radnog staža i povećan obim poslova iz branše kojom se Zavod bavi.

Zahvaljujemo se Premijeru Miloradu Dodiku i Vladi RS na učinjenim naporima i razumjevanju za naše probleme. Ovo je svakako, prvi veliki korak koji je veoma značajan za budućnost Zavoda distrofičara. Preostalo je da radimo i čekamo da vidimo koliko će se i kada sve što smo dogovorili i realizovati.

Žao nam je što smo morali izabrati ovako težak put za realizovanje naših zahtjeva, ali nismo mogli pronaći bolji način.

Zahvaljujemo se svim prijateljima i organizacijama koji su nas podržali u ovim teškim danima za nas i koji su nam ulivali nadu da možemo uspjeti.

Drustvo – CDP – Paracin

Osim pozdrava zelimo da dodamo da se iskreno  solidarisemo sa nasim kolegama I koleginicama OSI iz Banja Luke
Vrlo smo pogodeni pricom koju smo procitali,  jer smo 2004god na korak bili da I mi  donesemo  takvu odluku.
Najteza odluka u borbi za svoja prava kada OSI moraju da strajkuju gladju

Iskreno se nadamo I zelimo da ovakve metode za ostvarivanje svojih prava nikada I niko nece primenjivati.

U  ime  Drustva CDP – PN uputili smo apel prtedsedniku I gradonacelniku sa molbom da u moru vaznih poslova obaveza,
odvoje bar jedan minut za humanist, kako bi se prekinuo strajk gladu OSI
sa napomenom da je dosta bilo gladi u BiH.

S postovanjem,
M.Jovan
Drustvo – CDP – Paracin

Gordana Rajkov

Postovani gospodine Dodik,

Veoma nas je iznenadila i potresla vest o dogadjanjima u Zavodu za distroficare u Banja Luci.
Kao neko ko godinama (od 1968 god) radi u invalidskom pokretu i sama sam bila aktivni clan Saveza distroficara bivse Jugoslavije i njegova predsednica i imala priliku da pratim izgradnju, osnivanje i rad Zavoda za profesonalno osposobljavanje i zaposljavanje distroficara u Banja Luci do pocetka ratnih zbivanja na prostorima Bosne i Hercegovine. Takodje sam posecivala Zavod i nakon 1995. u sklopu podrske i aktivnosti koje je u to vreme provodila Britanska nevladina organizacija “Oxfam”, kao i bila u komunikaciji sa organizacijama osoba sa invaliditetom u Republici Srpskoj niz godina i saradjivala sa njima u sklopu raznih projekata.

Ja sam inace takodje osoba sa invaliditetom, distroficar i kao neko ko je dugo u invalidskom pokretu, uvek sam sa ponosom isticala primer Zavoda za distroficare u Banja Luci, kao jedinstveni koncept koji osobama sa teskim invaliditetom daje mogucnost da zive i rade u lokalnoj zajednici kao i svi ostali gradjani. Ova jedinstvena ustanova kakva ne postoji ni u jednoj zemlji u regionu, i danas je veoma napredan koncept koji u potpunosti afirmise potencijale osoba sa invaliditetom i omogucava da im da ostvare svoja ljudska i gradjanska prava. Osobe obolele od distrofije su tu dobile i mogucnost stanovanja, zaposljavanja i neophodne podrske i po prvi put u zivotu ziveli zivot kao i svi drugi gradjani koji nemaju invaliditet. Za vreme rata je to skoro jedina ustanova koja je radila i obezbedjivala opstanak i sebi i svojim stanarima.
Tuzno je da se danas pojavljuju vesti poput ovih iz Nezavisnih novina da stanari strajkuju gladju i zele da se sretnu sa Vama, a strajk gladju ovako teskih telesnih invalida moze da bude fatalan vrlo brzo i nadam se dok ovo pisem, kao i moje druge kolege,  da neciji zivot nije ugrozen. Mogu da razumem da su teska vremena, da postoje problemi u poslovanju, da postoje firme koje nazalost posluju sa gubitkom i treba im podrska i program za oporavak, ali pretpostavljam da je to pre svega bila a i dalje jeste odgovornost ljudi koji su rukovodili ustanovom, a to nisu distroficari koji danas strajkuju.

Molim Vas da ne dozvolite da se, kako je izjavio stečajni upravnik Zavoda distrofičara Radovan Radulj agenciji Srna, donese odluka o kupovini i cijeni Zavoda distrofičara, da se tako promeni njegova namena i da ovakva jedna ustanova, koja je svojevrsni primer savremenog socijalnog pristupa invalidnosti, preduzetnistva i dobre prakse, nestane, da njeni stanari izgube posao i jedini krov nad glavom. Krajem prosle godine i Bosna i Hercegovina je ratifikovala Konvenciju UN o pravima osoba sa invaliditetom, jedinstveni dokument o zastiti njihovih prava, a ovakva situacija koju vidimo iz medija, jeste krsenje osnovnih prava osoba sa invaliditetom.

Mada, kako sam razumela vasi bliski saradnici pokusavaju da rade na resenju nastalih problema, nadam se da cete i vi licno, svojim autoritetom i razumevanjem doprineti resenju situacije i da necete dozvoliti da ovo bude senka na naporima koje je i Republika Srpska cinila kako bi omogucila da osobe sa invaliditetom budu ravnopravni clanovi svog drustva.

S postovanjem,

Gordana Rajkov
Predsednica
Centar za samostalni život invalida Srbije

Mimica Živadinović

Davne 1989. godine je radom Udruzenja distroficara BiH otvoren je u Banja Luci Zavod za profesionalno zaposljavanje distroficara BiH, tada prva i jedinstvena institucija te vrste u Evropi, a mislim da ni danas nema neceg slicnog bar ne u regionu. Osobe obolele od distrofije su tu nasle i svoj stambeni prostor jer su bili iz starackog domacinstva, ili ostali sami i stoga je taj Zavod imao visestruku pozitivnu stranu. Za vreme rata je to skoro jedina ustanova koja je radila i obezbedjivala opstanak i sebi i svojim stanarima.
Danas je to tuzna prica i poslednji clanak koji sam citala iz Nezavisnih novina je da stanari strajkuju gladju i zele da se sretnu sa Premijerom gospodinom Dodikom, jos im je on ostao. Strajk gladju ovako teskih telesnih invalida moze da bude fatalan vrlo brzo i nadam se dok ovo pisem da neciji zivot nije ugrozen.
U godini kad je i Bosna i Hercegovina ratifikovala Konvenciju UN o pravima osoba sa invaliditetom, jedinstveni dokument o zastiti njihovih prava, ovakva situacija jeste krsenje osnovnih prava osoba sa invaliditetom.
Molim Vas da se ukljucite u apel i ne dozvolite da ovakva jedna ustanova, koja je svojevrsni primer socijalnog modela invalidnosti, preduzetnistva i dobre prakse, nestane, da njeni stanari izgube posao i jedini krov nad glavom a do tada da neko od njih izgubi zivot usled necije greske, pogresne procene ili neceg treceg.

Mimica Zivadinovic
Asistent na projektima
Centar za samostalni zivot invalida Srbije

Udruženje distrofičara Jablaničkog okruga – Leskovac

Poštovani gospodine Dodik,
strašno nas je potresao članak koji smo pročitali jutros u Nezavisnim novinama a odnosi se na štrajk gladju stanara Zavoda za profesionalno zaposljavanje distroficara Banja Luke, koji žele da se sretnu i razgovaraju sa Vama.

Imajući u vidu da je situacija veoma ozbiljna, jer se radi o ugrožavanju i kršenju osnovnih ljudskih prava jedne grupacije osoba sa teškim telesnim invaliditetom,  molimo Vas da svojim autoritetom što hitnije reagujete i ne dozvolite da stanari ovog Zavoda ostanu bez krova nad glavom i posla.  Sobzirom da štrajk glađu  može biti katastrofalan i poguban za ove ljude (čije je zdravstveno stanje zbog dugogodišnjeg invaliditeta narušeno) pa i čitavo društvo, molimo Vas da nađete rešenje i pomognete osobama obolelim od mišićne distrofije da nastave život u ovoj ustanovi, kako bi mogli da se osećaju ravnopravnim članovima društva i da ne ispaštaju tuđe greške.

Velike nade polažemo u Vas,

S poštovanjem

u ime članova Udruženja distrofičara Jablaničkog okruga – Leskovac
Gordana Stojanović, predsednica

Naš prijedlog organizovanja Zavoda distrofičara

ORGANIZOVANjE
«ZAVODA DISTROFIČARA» BANjA LUKA,
PREDUZEĆA ZA RADNO OSPOSOBLjAVANjEI ZAPOŠLjAVANjE INVALIDA

Zavod distrofičara – mogućnost i značaj
Zavod distrofičara, preduzeće za radno osposobljavanje i zapošljavanje invalida ima velike mogućnosti i odličnu perspektivu i može biti primjer rješavanja osnovnih životnih problema najtežih invalida.

Savremena koncepcija zaštite invalidnih lica, u svijetu upućuje na stvaranje uslova za potpunu društvenu integraciju ovih lica. Stvaranje uslova da se korištenjem preostale radne sposobnosti, obezbjeđuje i sprovodi osposobljavanje za rad  i zapošljavanje invalidnih lica predstavlja jedino ispravno rješenje a Zavod distrofičara može i mora potpuno biti u toj funkciji.

Zavod distrofičara treba da za najteže invalide riješi nekoliko  životnih pitanja koja na drugi način nije moguće riješiti, i to:

1. osposobljavanje za određene poslove koji su prikladni njihovim fizičkim sposobnostima,
2. zapošljavanje na odgovarajućim radnim mjestima,
3. stanovanje,
4. organizovana pomoć,
5. društveni život,
6. uslovi za slobodne aktivnosti, itd..

Značaj Zavoda za generacije koje su prošle i koje će proći kroz Zavod je u tome što u Zavodu prvi put postaju korisni članovi (a ne korisnici) društva koji žive od svog rada.

Iskustva sličnih preduzeća iz okruženja (Slovenija, Italija, itd.) pokazuju da ovakva preduzeća imaju odličnu perspektivu. U Italiji je veoma razvijeno osnivanje ovakvih preduzeća i zapošljavanje na ovaj način i najtežih tjelesnih invalida i mentalno nedovoljno razvijenih lica. To je postao tzv. treći neprofitabilni sektor, pored državnog i privatnog sektora (neprofitabilan je u smislu sticanja materijalne dobiti privatnih preduzetnika ali je ogroman profit zapošljavanje ovih kategorija stanovništva).

Naravno ovakva preduzeća su i pokazatelj brige o najugroženijim članovima i pokazatelj demokratičnosti svakog pa i našeg društva.

Status Zavoda
Zavod distrofičara treba biti preduzeće za radno osposobljavanje i zapošljavanje invalida sa smještajem i registrovan kao preduzeće za radno osposobljavanje i zapošljavanje invalida prema članu 18. stav 1, 2 i 3 Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalida – Prečišćeni tekst, “Sl. glasnik RS br. 54/09“.

Finansiranje Zavoda
Nakon sprovedenog stečajnog postupka i kupovine Zavoda od strane Vlade RS došli bi do izmirenja postojećih dugova prema državi (koja ima najveća potrživanja 85%, radnici 12%, ostali dobavljači 3%).

Buduće finansiranje Zavoda vršilo bi se iz:

1. sredstava od prodatih vlastitih proizvoda i pruženih usluga na slobodnom tržištu (glavni izvor finansiranja), te dijelom od sredstava Fonda za zapošljavanje invalida
2. sredstava za radno osposobljavanje invalida
3. sredstava za socijalnu zaštitu invalida
4. sredstava od donacija
5. sredstava od projekata.

Organizacija Zavoda
Zavod treba da je jedna cjelina koju čine:

1. poslovni i
2. stambeni dio.

1. Poslovni dio

a) djelatnost
Poslovni dio Zavoda bio bi u prizemlju i suterenu zgrade sa što  boljim i ekonomičnijim iskorištenjem prostora. Osnovna djelatnost Zavoda bila bi grafička djelatnost, naravno sa težnjom ka osavremenjavanju proizvodnje i podizanju kvaliteta usluga na znatno veći nivo.

Takođe potrebo je angažovati što veći broj invalida na kompjuterskim tehnologijama kroz veći broj raznovrsnih zanimanja npr. grafički dizajn studio, web dizajn studio, dijagnostik softver centar, prodaja hardvera i softvera, itd..

Zatim je potrebno organizovati male proizvodne ili uslužne jedinice sa dva do tri radnika u samom Zavodu ali i van Zavoda. Ulaganja u nove, profitabilnije tehologije (računarske) i povećanje broja zaposlenih invalida a smanjenje broja tzv. zdravih radnika dovelo bi do toga da Zavod u vrlo kratkom vremenu postane jedno vrlo uspješno preduzeće koje bi ostvarivalo i određenu dobit koja bi se ulagala u otvaranje novih radnih mjesta za invalide.

Obaveza Vlade i ministarstava bila bi striktno provođenje Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalida a posebno članova 44., 45., 46. i 49. koji se odnose na olakšice kod zapošljavnja invalida i na obezbjeđenje posla za preduzeća za zapošljavanje invalida..

b) struktura zaposlenih
U Zavodu bi bilo zaposleno ukupno oko sto radnika od čega je 64 invalidnih lica – 54 invalida kojima se obezbjeđuje smještaj u Zavodu i 10 invalida sa prebivalištem u Banjoj Luci i okolini a na radnim mjestima na kojima je to neophodno bilo bi angažovano 35 zdravih radnika.
U Zavodu bi bili zaposleni i smješteni invalidi sa preostalom radnom sposobnošću koji spadaju u kategoriju socijalno neobezbjeđenih lica koja na drugi način nisu u mogućnosti da riješe pitanje smještaja, radnog osposobljavanja i zapošljavanja te kojima je neophodna stalna pomoć i njega drugog lica.

c) radno osposobljavanje
U Zavodu bi u svakom trenutku bilo 10 invalida na radnom osposobljavanju koji bi se po završetku obuke vraćali u svoje mjesto prebivališta gdje bi se i zapošljavali.

2. Stambeni dio

Stambeni dio bi bio jedna organizaciona jedinica i bio bi podijeljen na dva dijela:

a) prvi i drugi sprat

- smještaj zaposlenih (54) i invalida na obuci (10) – ukupno 64 mjesta

b) treći sprat

-smještaj penzionera (26 mjesta)
Na ovaj način u Zavodu bi bilo smješteno oko 90 najtežih invalida koji ni na koji drugi način ne mogu riješiti pitanje zapošljavanja i smještaja.

Smještaj invalida treba da bude pansionskog tipa, sa obezbjeđenom službom personalne asistencije, restoranom, vešerajem, čišćenjem itd.

c) troškovi smještaja u Zavodu

Korisnici ovih usluga tj. invalidi koji su zaposleni a smješteni u Zavodu sami bi finansirali svoje troškove iz plate koju ostvaruju radom u okviru poslovnog dijela Zavoda.

Za invalide na obuci, troškove obuke i smještaja snose organi koji ih upućuju na obuku.
Penzioneri smješteni na trećem spratu troškove dijelom snose sami, a dijelom Centri za socijalni rad i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite shodno odredbama Zakona o socijalnoj zaštiti.

Dosadašnje iskustvo pokazuje da smještajni, odnosno pansionski dio Zavoda omogućuje smještaj i sve odgovarajuće društvene aktivnosti pod daleko povoljnijim uslovima i nižim troškovima od onih koji nastaju individualnim zbrinjavanjem invalida u bilo koju socijalnu, zdravstvenu ili sličnu ustanovu. Ovo stoga što se smještaj obezbjeđuje na bazi samofinansiranja zaposlenih korisnika i što će iz tih troškova biti isključeni svi drugi troškovi osim troškova pansiona.

Iz naprijed navedenog može se zaključiti da Zavod distrofičara ima velike mogućnosti, odličnu perspektivu i ogroman značaj pri zapošljavanju najtežih invalida.

Naravno, da bi se uradilo sve ovo potrebno je uložiti mnogo znanja, truda i rada.

Banja Luka, februar 2010. godine

Prijedlog za rješenje problema vezanih za otpuštanje sa posla radnika invalida Zavoda distrofičara

GRUPA BIVŠIH RADNIKA INVALIDA
ZAVODA DISTROFIČARA
Banja Luka:.02.03.2010. god.

MINISTARSTVO RADA I BORAČKO
NVALIDSKE ZAŠTITE
n/r ministra Rade Ristovića

PREDMET: Prijedlog za rješenje problema vezanih za otpuštanje sa posla radnika invalida Zavoda distrofičara – dostavlja se

Poštovani,
kako smo se i dogovorili na jučerašnjem sastanku u prostorijama Zavoda distrofičara na kom su prisustvovali podpredsjednik Vlade Anton Kasipović, ministar rada i boračko invalidske zaštite Rade Ristović,  službenik istog ministarstva Todor Skakić, stečajni upravnik Radovan Radulj i otpušteni radnici invalidi Zavoda, šaljemo vam naš prijedlog za prevazilaženje nastale situacije u Zavodu.

Predlažemo sledeće:
a). da se odmah vrati na posao sedamnaest (17) otpuštenih invalida (otpušteno je osamnaest (18) ali jedan invalid je izjavio da ne želi da se vrati na posao). Moguće je da postoji još invalida koji ne žele da se vrate ali mi nemamo više informacija jer oni nisu učestvovali u našim aktivnostima oko vraćanja na posao.

Obrazloženje:
Smatramo da je došlo do greške i diskriminacije prilikom vraćanja radnika invalida na posao jer su prednost pri povratku na posao u stečajnom postupku trebali imati invalidi zbog toga što je Zavod distrofičara preduzeće za zapošljavanje invalida. Invalidi koji su bili zaposleni u Zavodu jedino u Zavodu mogu biti ravnopravni članovi društva. Gubitkom radnog mjesta postajemo socijalni slučajevi, jer od penzije i tuđe njege i pomoći nećemo moći pokrivati ni najelementarnije troškove života. Samo da napomenem, da su minimalni troškovi u ustanovama socijalne zaštite 650 KM što potvrđuje i prijedlog stečajnog upravnika koji predviđa cijenu smještaja u Zavodu od 650 KM (strana 16 Prijedloga organizovanja Zavoda distrofičara).
Vraćanjem na posao sedamnaest (17) invalida ukupno bi bilo zaposleno trideset osam (38) invalida.
Takođe potrebno je da bude zaposleno četrnaest (14) zdravih radnika na poslovima koje ne mogu obavljati invalidne osobe (personalni asistenti, spremačice, kućni majstor, blagajnik, itd.). Prema tenutnom broju zaposlenih zdravih radnika koji iznosi dvadeset (20) smatramo da bi šest (6) zdravih radnika uspješno mogli zamjeniti sa šest (6) invalida.
Znači u ovom trenutku bi bilo zaposleno pedeset dva (52) radnika (a kada se poveća obim posla da se povećava broj zaposlenih, naravno ne samo zdravih već i da se zapošljavaju novi invalidi).
Ovaj odnos od   73% prema 27% u korist zaposlenih invalida (a ne kao sada 51% prema 49%)  znači puno jer radna mjesta invalida su oslobođena plaćanja doprinosa na zarade za Fond PIO i Fond zdravstvenog osiguranja tj.  puno su jeftinija (prema članu 55. stav 6. alineja 4. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalida – Prečišćeni tekst, “Sl. glasnik RS br. 54/09“).
Neophodno je iskoristiti mogućnost dibijanja sredstava od Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida za sufinansiranja programa za održavanje zaposlenosti invalida (prema članu 55. stav 6. alineja 5. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalida – Prečišćeni tekst, “Sl. glasnik RS br. 54/09“). Sredstva koja bi dobili od Fonda za održavanje zaposlenosti za trideset osam (38) invalida nisu mala i mogla bi se iskoristiti za nabavku kopir aparata i kvalitetnijeg printera.
Takođe potrebno je da Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida (koji je u nadležnosti Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite) hitno odobri sredstva za nabavku dijela nove opreme (prema članu 55. stav 6. alineja 2. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalida – Prečišćeni tekst, “Sl. glasnik RS br. 54/09“).

b).da prioritet u namirenju povjerilaca budu institucije Vlade Republike Srpske kako bi mogli ostvariti mogućnost učestvovanja na tenderima

Obrazloženje:
Potrebno je u što kraćem roku dobiti mogućnost izlaska na tendere i iskoristiti prednost koje nudi član 49. stav 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalida – Prečišćeni tekst, (“Sl. glasnik RS br. 54/09“).

c). da se u stečajnu grupu uključe dva naša predstavnika

Obrazloženje:
Uključivanjem u stečajnu grupu dva radnika invalida koji bi štitili interese zaposlenih invalida i aktivno učestvovali u kreiranju organizacije Zavoda izbjegli bi sve buduće nesporazume i neugodnosti do kojih je dolazilo u prethodnom periodu.
Iz svega gore navedenog možemo zaključiti da Zavod distrofičara, preduzeće za radno osposobljavanje i zapošljavanje invalida nudi velike mogućnosti i može biti primjer rješavanja osnovnih životnih problema najtežih invalida.
Zavod distrofičara treba da za najteže invalide riješi nekoliko  životnih pitanja koja na drugi način nije moguće riješiti, i to:
- osposobljavanje za određene poslove koji su prikladni njihovim
fizičkim sposobnostima,
- zapošljavanje na odgovarajućim radnim mjestima,
- stanovanje,
- organizovanu pomoć,
- društveni život,
- uslovi za slobodne aktivnosti, itd..
Još jednom žaleći što do razgovora sa predstavnicima Vlade i Mistarstava nije došlo na drugačiji način, te da ćemo u buduće biti uključeni u rješavanje naših problema i da će biti primjenjen invalidski moto „ništa o nama bez nas“ srdačno Vas pozdravljamo i želimo uspjeh u radu.

S poštovanjem,

BIVŠI RADNICI INVALIDI
ZAVODA DISTROFIČARA

Eamda

Rafael Zupančič Raf, KIOS

Poštovani g. Milorad Dodik, Predsednik Vlade Republike Srpske,

primio sam poruku od Evropske mreže za nezavisan život i Društva za teorijo i kulturu hendikepa iz Ljubljane, o teškoj situaciji hendikepiranih radnika u Zavodu za distrofičare RS, gde štrajkaju hendikepirani radnici glađu, zbog otkaza koje im je podijelio stečajni upravnik, navodno zbog krivnje rukovodstva i menadžmenta.

Informacija me dirnula i uzbudila pošto i ja bolujem od mišićne distrofije. Takodje sam se i ja u životu susreo sa maltretiranjem i diskriminacijom zbog mog hendikepa, zato gojim do svih žrtava diskriminacije i njihove borbe za dostojan i nezavisan život, puno osečanja i moralne podrške.

Na Banjaluku vežu me lepi memoari iz nekadašnje Jugoslavije, jer sam tamo jednom boravio još kao mladi dečak. Znam, da je danas dosta drugačije, ko što je nekada bilo. Ne mogu, da zamislim koliko je teško bilo ljudima za vreme rata, naročito hendikepiranim ljudima. Preko prijatelja i humanitarnih organizacija puno puta slali smo lekove in razna oprtopedska pomagala.

Više puta pratim vas uz simpatije preko satelitske TV i mislim, da sam čovek, koji mnogo solidariše sa vašim narodom prosto iz razloga jer znam, da je bilo teško očuvati narodni identitet, kad se jedna velika država raspala, a jedan od njenih največih naroda razdvojen je sa toliko državnih granica. Kako bi bio sretan, da ratova nikad nije bilo i toliko nesreče za sve narode na tim prostorijama.

Zato vas iskreno molim i unapred zahvaljujem, da ljudima u Banjalučkom Zavodu za distrofičare pokušate maksimalno pomoći, da se nadje efikasno rešenje na zadovoljstvo hendikepirani ljudi, da mogu još dalje da rade i žive tamo nezavisan život.

Srdačno vas pozdravljam.

Rafael Zupančič Raf, KIOS